Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/01-01/1124
Urudžbeni broj:513-07/02-02
Zagreb, 19.07.2002
Porez na dobit i goodwill - stjecanje udjela
Obratila nam se pravna osoba A iz Zagreba, s pitanjima u svezi smanjenja vrijednosti udjela zbog precijenjene vrijednosti kupljenog društva stranog rezidenta. U pismu se pojašnjava da je domaće trgovačko društvo kupilo u prosincu 2000. godine 90% dionica inozemnog društva, koje posluje kao samostalno društvo. Svodeći vrijednost neto imovine stečenog društvo na fer vrijednost, procijenjeno je da kupljene dionice vrijede 60% od plaćene cijene odnosno troška stjecanja, (plaćeno je 9.000.000,00 kuna a vrijednost imovine procijenjena je na 5.400.000,00 kuna). Domaće društvo stjecatelj, u skladu s MRS-om 22, u svojim poslovnim knjigama za 2000. iskazalo je kao stavku nematerijalne imovine - goodvvill - u visini od 3.600.000,00 kuna. U 2001. godini (prvoj godini iza godine stjecanja, utvrđeno je da je fer vrijednost imovine kupljenog društva u trenutku stjecanja precijenjena te da objektivno fer vrijednost imovine pripadajuće tuzemnom društvu, 90% ukupne vrijednosti, iznosi 2.700.000,00 kuna, tako da goodvvill kod stjecatelja iznosi ukupno 6.300.000,00 kuna. Uz navedeno ne očekuje se da će stečeno inozemno društvo ostvariti pozitivne rezultate iz kojih bi se u budućnosti nadoknadila amortizacija utvrđenog goodvvilla, te se sukladno točki 53. MRS-a 22 i točki 56. MRS-a 36, mora jednokratno otpisati na teret troškova poslovanja.
Na temelju navedenoga postavljeno je pitanje može li se u ovom slučaju iskazati goodvvill u iznosu od 6.300.000,00 kuna i može li se taj goodvvill amortizirati kao nematerijalna imovina u skladu s Pravilnikom o amortizaciji, na koje nastavno odgovaramo.
Prema odredbi članka 24. Zakona o porezu na dobit, za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu te financijska izvješća koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobitka i gubitka) ako porezni propisi ne određuju drugačije. Porezni obveznici utvrđuju i u računovodstvu iskazuju stanja i promjene imovine, obveza i kapitala te nastale iznose prihoda, rashoda i rezultat poslovanja uz primjenu

računovodstvenog načela nastanka događaja, što znači da se poslovni događaji iskazuju u računovodstvu kada su nastali i iskazuju u financijskim izvješćima razdoblja na koje se odnose.
Navedene odredbe znače da se utvrđivanje osnovice poreza na dobit temelji na financijskim izvješćima koji se sastavljaju prema Zakonu o računovodstvu ("Narodne novine" br. 90/92), koju u članku 15. propisuje primjenu Međunarodnih računovodstvenih standarda - MRS-ova.
U članku 5. stavku 2. točki 3. i stavku 9. Zakona o porezu na dobit propisano je da rashode poreznog razdoblja čine troškovi amortizacije (dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine) prema Pravilniku o amortizaciji, u kojemu je, uz ostalu dugotrajnu imovinu, za porezne potrebe, propisana stopa amortizacije za nematerijalnu imovinu od 20% godišnje.
Međutim, u opisanom slučaju, tuzemno društvo nije pripojilo inozemno društvo nego je kupilo udjel, što znači u svojim poslovnim knjigama iskazuje vrijednost udjela u drugom društvu a ne neto vrijednost stečene imovine i goodwill. Vrijednost udjela, neovisno po kojoj se metodi iskazuje, pri stjecanju vrednuje se prema trošku ulaganja.
Iz navedenoga zaključuje se da tuzemni porezni obveznik u svojim poslovnim knjigama treba iskazati vrijednost udjela prema trošku ulaganja. Ako vrijednost udjela svodi na fer vrijednost koja je manja od troška stjecanja, radi se o usklađenju vrijednosti udjela koje se ne smatra rashodom u poreznom razdoblju u kojemu je usklađenje obavljeno, u smislu odredbe članka 5. stavka 11. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 54/2001). U navedenoj odredbi propisano je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju gubici od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine koja podliježe amortizaciji, financijske imovine, zaliha vlastitih proizvoda (nedovršenih proizvoda, poluproizvoda, dijelova proizvoda i gotovih proizvoda), trgovačke robe, materijala, rezervnih dijelova, ambalaže i sitnog inventara. Ovi gubici priznaju se u poreznom razdoblju u kojemu je navedena imovina prodana, na drugi način otuđena ili uništena. Znači, da će usklađenje vrijednosti udjela na niže biti porezno priznati rashod u poreznom razdoblju u kojemu udjel bude prodan.
Pri procjeni vrijednosti neto imovine stečenog društva može se iskazati goodvvill u stečenom društvu, ako je plaćeni udjel veći od neto vrijednsti stečene imovine i takav goodvill se iskazuje u konsolidiranoj bilanci. Međutim, konsolidirana bilanca nema značaj u primjeni Zakona o porezu na dobit.
S obzirom na navedeno, tuzemno društvo stjecatelj, nema temelja u propisima o oporezivanju dobiti iskazati rashode amortizacije s naslova goodwilla.
Povratak na prethodnu stranicu