Porez na dohodak - Dohodak od samostalne djelatnosti
Broj klase:410-01/03-01/400
Urudžbeni broj:513-07/03-2
Zagreb, 02.05.2003
Unos imovine privatne ljekarne u privatnu zdravstvenu ustanovu
Obratila nam se osoba "A" m r. ph. vlasnica privatne ljekarne, obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, s pitanjem o poreznom tretmanu i kontinuitetu djelatnosti u slučaju kada imovinu, obveze i kapital ljekarne unosi u osnovanu privatnu ustanovu ljekarničke djelatnosti.
Iz upita je razvidno da se radi o nastavku djelatnosti ali u drugom pravnom obliku. Prema odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine» br. 127/2000, 150/2002), propisano je da u poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva.
U članku 35. stavku 2. Pravilnika o porezu na dohodak («Narodne novine« br. 54/2001), propisano je da se radi o nastavku poslovanja samostalne djelatnosti (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) i u slučaju prodaje ili predaje (otuđenja) cijele gospodarstvene djelatnosti, pod uvjetom da slijednik preuzme u svoje poslovne knjige stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima, te zalihe i tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu.
Prema navedenom, prijenos imovine, kapitala i obveza smatra se nastavkom djelatnosti te nije potrebno utvrditi obvezu poreza na dohodak. U poslovnim knjigama društva ili ustanove, u koju se unosi imovina odnosno kapital obrta (imovina umanjena za obveze), njegova vrijednost može biti iskazana kao temeljni kapital društva ili se može iskazati na nekoj od stavka kapitala. Pri unosu imovine obrta u društvo radi povećanja temeljnog kapitala potrebno je procijeniti vrijednost imovine, kapitala i obveza, a što obavlja jedan ili više ovlaštenih revizora. Ovisno o tome hoće li kapital biti registriran kao temeljni kapital ili ne, ovisi oporezivanje porezom na dobit. Istovjetno postupanje kod trgovačkih društava i ustanova proistječe iz odredbi članka 1. stavka 2. i članka 32. Zakona o ustanovama («Narodne novine» br. 76/93), u kojima je propisano da se na ustanovu koja se osniva za djelatnost radi stjecanja dobiti, na odgovarajući način primjenjuju propisi o trgovačkim društvima.
Naime, u članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na dobit («Narodne novine» br. 127/2000), propisano je da se ulaganja dioničara ili članova društva u kapital društva ne smatra prihodima. Ta se odredba odnosi na ulaganja dioničara ili članova društva, koje ima za posljedicu povećanje udjela u kapitalu, a povećanje udjela mora se registrirati kod trgovačkog suda. Prema tome, ako se povećava udjel u društvo unosom imovine, obveza i kapitala obrta kao povećanja temeljnog kapitala, tada se povećanje kapitala ne oporezuje.
Međutim, ako se povećava kapital društva ili ustanove, bez registracije povećanja temeljnog kapitala i udjela člana društva ili osnivača ustanove, povećavaju se ili stavke kapitala ili prihod, a to znači da se uvećava porezna osnovica, temeljem odredbe stavka 1. članka 4. Zakona o porezu na dobit, u kojemu je propisano da su prihodi povećanja gospodarstvenih koristi u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza koja imaju za posljedicu povećanje kapitala.
Iz navedenoga razvidno je da povećanje kapitala društva unosom imovine odnosno ulaganje članova društva, koje ima za posljedicu povećanje kapitala društva, nije oporezivo samo ako se registrira u trgovačkom sudu kao povećanje temeljnog kapitala društva, u ovom slučaju ustanove.
Međutim, društvo ili ustanova, koje je steklo povećanje kapitala unosom imovine, obveza i kapitala samostalne djelatnosti, obvezno je postupiti prema odredbama članka 9. Pravilnika o porezu na dobit («Narodne novine» br. 54/2001), u kojima je uređeno postupanje u slučaju promjena metode utvrđivanja porezne osnovice. To znači da je na kraju poslovne godine u kojoj je obavljen prijenos samostalne djelatnosti, porezni obveznik, stjecatelj, dužan utvrđenu dobit povećati za vrijednosti koje su bile iskazane u bilanci sastavljenoj pri prijenosu djelatnosti, na slijedećim pozicijama:
1. vrijednost zatečenih zaliha
2. dani predujmovi za robu i usluge
3. potraživanja od kupaca za robu i usluge
4. potraživanja od kupaca za prodane predmete dugotrajne imovine iz popisa dugotrajne imovine
5. aktivna vremenska razgraničenja
6. zahtjevi za povrat poreza na dodanu vrijednost i istovrsnih poreza
i umanjiti za pozicije iz bilance:

1. obveze prema dobavljačima za robu i usluge
2. obveze za primljene predujmove od kupaca za robu i usluge
3. obveze za obračunate, a neisplaćene plaće
4. pasivna vremenska razgraničenja
5. dugoročna rezerviranja
6. obveze za porez na dodanu vrijednost i istovrsne poreze.
Dobit kao poreznu osnovicu potrebno je ispraviti iz razloga što je sastavljanjem bilance pri utvrđivanju vrijednosti kapitala koji se unosi u ustanovu, bilance pripajanja, promijenjen način, načelo obračuna, te je načelo blagajne zamijenjeno načelom nastanka događaja Zbog toga bi neke poslovne promjene ostale neoporezive a neke bi bile dva puta uključene u poreznu osnovicu, ako se ne bi ispravila porezna osnovica.
Opisani postupak vezan za oporezivanje ne isključuje provedbu postupka propisnog u zakonu o obrtu i drugim propisima koje se odnose na prestanak rada obrta ili druge samostalne djealtnosit koja se nastavlja u društvu ili ustanovi.
Povratak na prethodnu stranicu