Porez na dodanu vrijednost - Razdoblje oporezivanja, obračunavanje poreza, postupak oporezivanja i plaćanje poreza
Broj klase:410-01/10-01/2470
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-2
Zagreb, 24.03.2011
Oporezivanje pdv-om prefakturiranih promidžbenih usluga obavljenih u inozemstvu

 

         Porezni obveznik „A“ d.o.o., obratio nam se u vezi oporezivanja porezom na dodanu vrijednost prefakturiranih promidžbenih usluga obavljenih u inozemstvu. Naime, porezni obveznik „A“ d.o.o. u Republici Sloveniji ima distributera svojih proizvoda koji na slovenskom tržištu obavlja distribuciju proizvoda u vezi s čime ima i troškove za promidžbu. Za sve troškove promidžbe proizvoda poreznog obveznika „A“ d.o.o.,  distributer ima račune slovenskih dobavljača, a sve te troškove zaračunava (prefakturira) u istom iznosu poreznom obvezniku „A“d.o.o. za što ispostavlja račun u kojem nije obračunan slovenski porez na dodanu vrijednost. Porezni obveznik „A“ d.o.o temeljem tako ispostavljenog računa za prefakturirane promidžbene usluge obračunavao je i uplaćivao porez na dodanu vrijednost temeljem članka 5. stavci 5. i 6. i članka 19. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 47/95 do 94/09, u daljnjem tekstu: Zakon) te je koristio pravo na odbitak pretporeza. Prilikom traženja povrata poreza na dodanu vrijednost temeljem porezne prijave za rujan 2010. godine poreznom obvezniku osporeno je pravo na odbitak pretporeza obračunanog na prefakturirane promidžbene usluge. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje treba li porezni obveznik „A“ d.o.o. obračunavati porez na dodanu vrijednost na promidžbene usluge koje mu zaračunava (prefakturira) inozemni distributer.

 

         U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.

 

         Odredbama članka 2. stavka 1. točke 1a. Zakona porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.

 

Člankom 5. stavkom 3. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice.

 

Od ovoga općeg načela, propisani su izuzeci u članku 5. stavcima 4. do 6. Zakona, pa se mjestom obavljanja promidžbenih usluga, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama smatra mjesto gdje je sjedište poduzeća primatelja, što je propisano člankom 5. stavkom 6. točkom 2. Zakona, a u vezi s odredbom članka 5. stavka 5. Zakona.

 

Člankom 19. stavkom 2. Zakona propisano je ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik porez plaća u propisanom roku na propisani uplatni račun.

 

         Prema navedenom, ako je sjedište poduzeća primatelja promidžbene usluge u tuzemstvu, tada je tuzemni porezni obveznik primatelj usluge obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost u smislu članka 5. stavka 6. točke 2. i članka 19. stavka 2. Zakona.

 

         Stoga, ako se u konkretnom slučaju promidžbene usluge obavljaju temeljem dva pravna odnosa, prvog koji je sklopljen između tuzemnog poreznog obveznika i inozemnog distributera i drugog koji je sklopljen između inozemnog distributera i inozemnog dobavljača promidžbene usluge, mišljenja smo da je predmet i prvog i drugog pravnog posla obavljanje promidžbene usluge. Stoga, u tom slučaju inozemni distributer obavlja tuzemnom poreznom obvezniku promidžbenu uslugu, koja se oporezuje prema sjedištu poduzeća primatelja, pa je tuzemni porezni obveznik primatelj usluge obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost u smislu članka 5. stavka 6. točke 2. i članka 19. stavka 2. Zakona.

 

         Pretporez je prema odredbi članka 20. stavka 2. Zakona iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obračunala i naplatila carinarnica pri uvozu prema odredbama članka 7. stavka 5. ovoga Zakona kao i iznos poreza kojeg je platio domaći poduzetnik iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 139. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 149/09 u daljnjem tekstu: Pravilnik) poduzetnik koji koristi uslugu inozemnog poduzetnika i plati porez prema članku 19. stavku 2. Zakona, ima pravo taj porez odbiti kao pretporez, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. Zakona. Poduzetnik iz članka 139. stavka 1. Pravilnika ima pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: račun mora izdati poduzetnik koji ima sjedište u inozemstvu, cjelokupni iznos poreza mora biti plaćen na propisani uplatni račun, tuzemni poduzetnik mora na računu zabilježiti iznos obračunanog i plaćenog poreza što je propisano člankom 139. stavkom 2. Pravilnika

 

         Prema navedenom tuzemni porezni obveznik kojem je inozemni poduzetnik obavio uslugu koja se oporezuje prema sjedištu poduzeća primatelja, ima pravo porez na dodanu vrijednost obračunan prema članku 19. stavku 2. Zakona odbiti kao pretporez ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 20. Zakona odnosno člankom 139. Pravilnika.

 

         Molimo da o navedenom obavijestite podnositelja upita.

 

Povratak na prethodnu stranicu