Porez na dodanu vrijednost - Predmet oporezivanja
Broj klase:410-19/08-01/118
Urudžbeni broj:513-07-21-01/08-2
Zagreb, 05.12.2008
Obračun pdv-a u slučaju postavljanja vlastitih osnovnih sredstava u prodajne objekte drugih poslovnih subjekata

 

         Hrvatska komora „A“, postavila je upit u vezi s obračunavanjem poreza na dodanu vrijednost u slučaju postavljanja vlastitih osnovnih sredstava u prodajne objekte drugih poslovnih subjekata.  Naime, radi unapređenja prodaje proizvoda iz vlastite proizvodnje vrlo često poduzetnici daju drugim poduzetnicima (koji mogu i ne moraju biti obveznici poreza na dodanu vrijednost) na uporabu osnovna sredstva primjerice rashladne uređaje, automate za pića i napitke i slično, te se postavlja pitanje smatraju li se navedene poslovne aktivnosti oporezivom isporukom u smislu odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

            U vezi navedenog odgovaramo u  nastavku.

 

            Člankom 2. stavak 1. točka 1a.  Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, br, 47/95 do 76/07) propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu  koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.  

 

            Člankom 2. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke dobara i usluga  što ih trgovačka društva kao i drugi oblici  zajedničkog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti obavljaju vlasnicima udjela  i članovima njihove uže obitelji, za koje primatelji tih dobara i korisnici usluga na plaćaju nikakvu naknadu ili je plaćaju uz osobni popust. Isto se odnosi i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene.

 

            Na učestale upite poreznih obveznika Porezna uprava očitovala se u više navrata među ostalim i  mišljenjima Klasa:410-19/05-01/107, Ur.broj:513-07-21-01/05-4 od 14. lipnja 2005. godine, Klasa: 410-19/05-01/263, Ur.broj:513-07-21-01/05-2 od 10. studenog 2005. godine, Klasa:410-01/07-01/1152, Ur.broj: 513-07-21-01/07-2 od 09. kolovoza 2007. godine. 

 

           Navedenim mišljenjima pojašnjeno je da se davanje osnovnih sredstava na korištenje drugim poduzetnicima smatra isporukom koja u  smislu  članka 2. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. 

 

           Međutim, potrebno je naglasiti da se svaki pojedini slučaj razlikuje ovisno o stvarnoj biti posla i ugovoru koji sklapaju poduzetnici kao i o činjenici vode li porezni obveznici  dobra dana na korištenje i dalje u svojim poslovnim knjigama kao vlastita osnovna sredstva, da li ih održavaju i popravljaju o svom trošku, a poduzetnik kojemu su dobra dana na korištenje  ne može ta dobra otuđiti,  mijenjati ili  preseliti  bez odobrenja poduzetnika koji je  dobra dao na korištenje.

 

           Kad se vlastita osnovna sredstava jednog poduzetnika koji je u sustavu  poreza na dodanu vrijednost postavljaju u poslovne objekte drugog poduzetnika, te ako je to postavljanje u neposrednoj vezi s unapređenjem prodaje proizvoda, robe ili usluga vlasnika postavljenih osnovnih sredstava mišljenja smo da se radi o pomoćnoj usluzi u okviru glavne isporuke dobara. Ako poduzetnik kojem su osnovna sredstva dana na korištenje njima raspolaže gospodarski ograničeno, odnosno samo za namjene navedene u ugovoru smatra se da je ta isporuka dijelom glavne isporuke (prodaje proizvoda). Kod takvih isporuka važna je funkcionalna povezanost pomoćne isporuke sa glavnom isporukom, odnosno isporukom robe ili vlastitih proizvoda, pa se u tom slučaju smatra da je pomoćna usluga sadržana u glavnoj i ne izdvaja ju se od glavne isporuke, te se na nju porez na dodanu vrijednost ne zaračunava izdvojeno.

 

           Molimo da o navedenom obavijestite podnositelja upita.

 

Povratak na prethodnu stranicu