Porez na dodanu vrijednost - Predmet oporezivanja
Broj klase:410-01/02-01/802
Urudžbeni broj:513-07/02-2
Zagreb, 17.10.2002
Obveza obračunavanja poreza na dodanu vrijednost u poslovnim odnosima
Hrvatska zajednica "A", obratila nam se s pitanjima o obvezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost u poslovnim odnosima između trgovačkih društava-obveznika poreza na dodanu vrijednost i poljoprivrednika temeljem ugovora o kooperaciji, ugovora o poslovnoj suradnji ili ugovora o zajedničkoj proizvodnji. Ugovorima koji se odnose na proizvodnju ratarskih proizvoda utvrđuje se u pravilu površina na kojoj će poljoprivrednik uzgajati određenu kulturu, obveza poljoprivrednika da naručitelju isporuči (preda) određenu količinu ratarskih proizvoda te obvezu trgovačkog društva da poljoprivredniku za ugovorenu površinu mora isporučiti sjeme, zaštitna sredstva i gnojivo. Kod kooperacije u stočarskoj proizvodnji, trgovačka društva svojim kooperantima-poljoprivrednicima predaju svinje ili telad radi tova. Uz to im isporučuju smjesu za prehranu i lijekove. Nakon predaje utovljenih svinja i teladi, trgovačko društvo kooperantu obračunava ugovorenu naknadu po kilogramu prirasta. Pitanje je jesu li isporuke sjemena, zaštitnih sredstava i umjetnog gnojiva te isporuke svinja, teladi, hrane i lijekova od strane trgovačkog društva kooperantu, oporezive isporuke?
Naše je mišljenje:
Prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95 do 73/00) i članka 3. stavak 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 60/96 do 54/01) isporuka u općenitom smislu postoji kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost i za to prima odgovarajuću naknadu.
Za prosudbu radi li se o postojanju oporezive isporuke mjerodavan je gospodarski interes između isporučitelja i primatelja, neovisno o tome kako su sami sudionici nazvali određeni posao. Prema odredbi članka 5. stavak 1. Pravilnika, isporuka postoji kada se kupcu omogućuje raspolaganje dobrima. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarne vlasti nad dobrom kako je to propisano odredbom članka 5. stavak 2. Pravilnika, odnosno tko zadržava pravo raspolaganja predmetnim dobrima. Pod raspolaganjem u smislu poreza na dodanu vrijednost razumijeva se stvarno pravo gospodarenja nekim dobrom. Onaj tko raspolaže s nekim dobrom može ga koristiti, potrošiti, otuđiti ili uništiti.
Na postavljena pitanja ne može se dati jednoznačan odgovor već je u svakom konkretnom slučaju bez obzira na naziv ugovora (ugovor o kooperaciji, ugovor o zajedničkoj proizvodnji, ugovor o poslovnoj suradnji) potrebno utvrditi je li predmetnim isporukama sjemena, gnojiva, zaštitnih sredstava, teladi, hrane i lijekova prenijeto pravo raspolaganja tim dobrima s isporučitelja na kooperante.
Povratak na prethodnu stranicu