Porez na dodanu vrijednost - Mjesto oporezivanja
Broj klase:410-19/02-01/447
Urudžbeni broj:513-07/03-3
Zagreb, 06.05.2003
Primjena članka 5. st. 4. t. 3a Zakona
Hrvatska zajednica "A", postavila nam je slijedeća pitanja:
1. Kojom dokumentacijom tuzemni organizator umjetničke priredbe koja se održava u Hrvatskoj (npr. Koncertna dvorana "B") dokazuje da je umjetničku uslugu u Hrvatskoj obavila inozemna ustanova odnosno inozemni samostalni umjetnik koji je u smislu odredbi članka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95 do 73/00) oslobođen plaćanja poreza, kako u Hrvatskoj ne bi postojala obveza plaćanja PDV-a prema mjestu oporezivanja propisanom u članku 5. Zakona? Je li uopće potrebna ikakva dokumentacija ili se u smislu članka 11. Zakona, smatra da svi oni u Hrvatskoj obavljaju promete oslobođene poreza?
2. Koja je dodatna (ili ista) dokumentacija potrebna u slučaju kad umjetničku uslugu obavi inozemni samostalni umjetnik, ali se plaćanje obavlja prema inozemnoj menadžerskoj agenciji koja nastupa u ime inozemnog umjetnika (stoje gotovo jedini mogući model angažiranja vrhunskih svjetskih umjetnika), a iz dokumentacije nije vidljiva provizija inozemnog menadžera jer je odnos umjetnik-menadžer poslovna tajna i nije poznat trećim osobama. Može li u ovom slučaju "nevidljiva" u računu sadržana provizija inozemnog menadžera u smislu odredbe članka 5. stavak 4. točka 4. Zakona, dijeliti sudbinu oporezivanja umjetničke usluge za koju je obavljeno posredovanje?
Naše je mišljenje:
1. Prema odredbi članka 5. stavak 4. točka 3a) Zakona, mjestom oporezivanja kada se radi o umjetničkim, znanstvenim, nastavnim, športskim, zabavnim
ili sličnim uslugama i njihovim organiziranjem, koje obave inozemni poduzetnici hrvatskim poduzetnicima u tuzemstvu, smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena.
Ako je neku od usluga iz članka 5. stavak 4. točka 3a) Zakona, obavio inozemni poduzetnik u Hrvatskoj hrvatskom poduzetniku, u tom slučaju na hrvatskog poduzetnika načelno prelazi obveza obračuna i uplate poreza temeljem odredbe članka 19. stavak 2. Zakona.
Međutim, usluge javnih ustanova u kulturi te usluge samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija oslobođene su plaćanja poreza temeljem odredbe članka 11. stavak 1. točka 10. Zakona te primatelji umjetničkih usluga -javne ustanove u kulturi, samostalni umjetnici i umjetničke organizacije nemaju obvezu uplate poreza prema odredbi članka 19. stavak 2. Zakona.
Smatramo da nije potrebno da izvršitelji umjetničkih usluga posebno dokazuju svoj status ako iz odredbi ugovora nedvojbeno proizlazi da se radi o ustanovama u kulturi i samostalnim umjetnicima odnosno umjetničkim organizacijama a to proizlazi i iz same prirode obavljene usluge.
2. Na isti način treba postupiti i ako su ugovore o obavljanju umjetničkih usluga u ime inozemnog umjetnika zaključili njihovi inozemni agenti odnosno menadžeri i plaćanje usluga se također obavlja preko tih agenata, agencija ili menadžera. Iz ugovora mora biti vidljivo da je agent zaključio ugovor u ime svog klijenta. Ukupna naknada koju agencija ili menadžer u ime umjetnika zaračuna npr. tuzemnoj javnoj ustanovi iz kulture je naknada za jedinstvenu umjetničku uslugu koju je inozemni umjetnik obavio tuzemnoj javnoj ustanovi u kulturi te kako je naprijed navedeno ne postoji obveza uplate poreza prema odredbi članka 19. stavak 2. Zakona. Naknada koju će inozemni menadžer za uslugu organiziranja odnosno posredovanja naplatiti od svog klijenta je rezultat obvezno-pravnog odnosa između inozemnog umjetnika i inozemnog menadžera i ne mora biti posebno iskazana na računu koji će menadžer ili agent ispostaviti tuzemnoj javnoj ustanovi u kulturi.
Molimo da s našim mišljenjem upoznate stranku.
Povratak na prethodnu stranicu