Porez na dodanu vrijednost - Porezna oslobođenja
Broj klase:410-19/10-01/82
Urudžbeni broj:513-07-21-01/10-2
Zagreb, 24.06.2010
Oporezivanje pdv-om usluga u kulturi

 

Ustanova Hrvatski državni arhiv  (u daljnjem teksu: Arhiv), dostavila nam je upit u vezi oporezivanja porezom na dodanu vrijednost usluga u kulturi. Obzirom da se u upitu navode pojedine vrste usluga za koje se traže tumačenja jesu li oslobođene poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbama članka 11. stavka 1. točke m) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 47/95. do 94/09.) u nastavku dajemo mišljenje.

Porez na dodanu vrijednost plaća se, sukladno odredbi članka 2. stavak 1. točka 1.a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 47/95. do 94/09.), na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba i novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.

Poduzetnik, a time i porezni obveznik je, prema odredbama članka 2. stavka 3. i članka 6. stavak 1. točka 1. Zakona, a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je od obavljenih isporuka dobara i usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema članku 11. i 11.a Zakona oslobođene poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarila vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna.

Sukladno odredbama članka 11. stavka 1. točke m) Zakona i članka 74. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 149/09.) plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara javnih ustanova u kulturi ili drugih organizacija u kulturi koje se takvima smatraju prema propisima Republike Hrvatske, i to: muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, kazališta, orkestara i drugih glazbeno-scenskih te konzervatorskih i restauratorskih ustanova, ustanova za zaštitu spomenika kulture, umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje tih djelatnosti.

 

1. Arhiv obavlja uslugu organiziranja seminara „A“ s ciljem zaštite i očuvanja kulturne baštine koji, kako se navodi u upitu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nije verificiralo, pa se ne može primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost iz članka 11. stavka 1. točke i) Zakona, obzirom da je člankom 71. stavkom 2. Pravilnika propisan uvjet da se navedeno oslobođenje primjenjuje samo ako se usluge obrazovanja obavljaju prema programima verificiranim od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Potrebno je napomenuti ako se u predmetnom slučaju radi o kotizaciji, koja uključuje hranu i piće, a koja se naplaćuje za sudjelovanje na seminaru, radi se o oporezivoj usluzi organizacije konferencija ili seminara sukladno članku 2. stavku 1. točki 1.a) Zakona.

 

2. Ustanove u kulturi ustupaju međusobno kulturna dobra za izlaganje na izložbama u vezi čega nastaju određeni troškovi kao što su troškovi prijevoza, demontiranja, osiguranja, konzerviranja i slično. Na pitanje oporezuju li se naknade za navedene troškove porezom na dodanu vrijednost odgovaramo u nastavku.

Sukladno odredbama članka 33. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99. do 87/09.) vlasnik kulturnoga dobra dužan je privremeno dati u posjed pokretno kulturno dobro radi njegova izlaganja, odnosno omogućiti posjećivanje nepokretnog kulturnoga dobra radi razgledavanja. Sve troškove u svezi s izlaganjem, odnosno posjećivanjem kulturnoga dobra dužan je podmiriti organizator, ako ugovorom sklopljenim između vlasnika kulturnoga dobra i organizatora nije drukčije utvrđeno.

Sukladno odredbama članka 12. Zakona o muzejima (Narodne novine br. 142/98. i 65/09.) muzeji te ustanove i druge pravne osobe unutar kojih su muzeji, galerije i zbirke, mogu, a na temelju pisanog ugovora, povjeriti muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju na čuvanje i radi izlaganja drugom muzeju, drugoj pravnoj osobi ili državnom tijelu samo pod uvjetom da im oni zajamče sigurnost i primjereno čuvanje povjerene im građe i dokumentacije.

U skladu s navedenim, davanje kulturnog dobra jedne ustanove u posjed drugoj ustanovi radi izlaganja, odnosno razgledavanja usluga je oslobođena poreza na dodanu vrijednost sukladno članku 11. stavku 1. točki m) Zakona. Međutim, usluge kao što je usluga prijevoza kulturnoga dobra koju organizator naručuje i plaća od poduzetnika, odnosno prijevoznika, oporeziva je prema odredbama članka 2. stavak 1. točka 1.a) Zakona, obzirom da se ne radi o usluzi u kulturi iz članka 11. stavka 1. točke m) Zakona.

 

3. U vezi provođenja stručnih ispita koje provode pojedine ustanove u kulturi, kao što su stručni ispiti za muzejska zvanja (kustosa, dokumentarista, muzejskog pedagoga, informatičara, restauratora, preparatora, muzejskog tehničara i fotografa) koji provodi Muzejski dokumentarni centar, arhivski stručni ispiti, ispiti za pismohrane, stručni ispiti za knjižničare koje provodi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i slično, oslobođeni su plaćanja poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbama sukladno odredbama članka 11. stavak 1. točka i) Zakona pod uvjetom da se obavljaju prema programima verificiranim od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

 

4. Ustanove u kulturi izrađuju suvenire u obliku replika kulturnih dobara koje prodaju u suvenirnicama. Prodaja suvenira, sukladno Zakonu o muzejima, nije uključena u djelatnost muzeja te se stoga prodaja odnosno isporuke suvenira ne može smatrati isporukom dobara koja je usko vezana uz usluge u kulturi i koja je oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost u smislu članka 11. stavka 1. točke m) Zakona.

Sukladno odredbama članka 66. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara pod replikom kulturnoga dobra podrazumijeva se svaki oponašak kulturnoga dobra ili njegova prepoznatljivog dijela bez obzira na mjerilo izrade u odnosu na izvornik. Stoga, ako se takve replike prodaju u dućanima u sklopu ustanova kao što su muzeji i tematski su povezani uz postav muzeja, odnosno predstavljaju replike muzejske građe i muzejske dokumentacije, može se primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost na takve suvenire, sukladno članku 11. stavku 1. točki m) Zakona.

 

5. Ulaznice za razgledavanje kulturnih dobara koji čine dio muzejske građe i muzejske dokumentacije, a koje naplaćuju muzeji pri ulazu posjetiteljima, predstavljaju uslugu omogućavanja dostupnosti kulturnoga dobra javnosti kao jednu od obveza vlasnika kulturnoga dobra propisanih člankom 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Takva usluga obavlja se kao osnovna djelatnost muzeja, odnosno predstavlja uslugu u kulturi. Stoga se može primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost prilikom plaćanja naknade za ulaz u muzeje, sukladno odredbama članka 11. stavka 1. točke m) Zakona.

 

6. U slučaju da posjednik pokretnog kulturnog dobra ne može osigurati određene posebne mikroklimatske uvjete pohrane, kulturno dobro se povjerava nadležnoj ustanovi. U skladu sa odredbama članka 28. i 31. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, vlasnik kulturnoga dobra obvezan je, između ostalog, provoditi mjere zaštite. Kad nadležno tijelo utvrdi da vlasnik ne postupa s dužnom pažnjom te prijeti opasnost od oštećivanja ili uništenja kulturnoga dobra, gradsko ili općinsko poglavarstvo na čijem se području kulturno dobro nalazi na prijedlog nadležnog tijela dužno je imenovati kulturnom dobru privremenog skrbnika. Privremeni skrbnik je dužan za račun i na trošak vlasnika poduzimati mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje mu odredi nadležno tijelo. Stoga, obzirom da je provođenje mjera zaštite jedna od obveza vlasnika kulturnoga dobra kako bi se spriječila svaka radnja kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnoga dobra i time ugroziti njegova vrijednost, na usluge pohrane kulturnoga dobra može se primijeniti oslobođenje iz članka 11. stavka 1. točke m) Zakona.

 

7. Prilikom realizacije određenog kulturnog programa ustanova u kulturi zaključuje sponzorski ugovor, obzirom da proračunska sredstva Ministarstva kulture nisu dostatna.

Kod sponzorstva obično postoji određena obveza sponzorirane osobe prema sponzoru gdje primatelj sponzorstva preuzima obvezu istaknuti znak tvrtke sponzora pri čemu se na taj način obavlja usluga promidžbe, te se radi o plaćanju naknade za promidžbu tvrtke, proizvoda ili znaka sponzora. Stoga, ako ustanova u kulturi za primljena dobra ili usluge obavlja određene protuisporuke tada se radi o razmjeni dobara odnosno usluga u smislu članka 3. stavka 3. i članka 4. stavka 3. Zakona kod koje isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja u skladu s člankom 13. stavkom 1. Pravilnika.

U slučaju da ustanova primi novčana sredstva kao donaciju tada nema obveze obračunavanja poreza na dodanu vrijednost na ta sredstva obzirom da ustanova ne obavlja nikakvu protučinidbu, a transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s valutama, novčanicama i kovanicama koje se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja prema članku 11.a stavku 1. točki e) Zakona oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Međutim, u slučaju da je ustanova u kulturi obveznik poreza na dodanu vrijednost i za primljena novčana sredstva obavi sponzoru oporezivu isporuku dobara ili uslugu tada je obvezan na tako obavljenu isporuku odnosno uslugu obračunati porez na dodanu vrijednost.

 

Molimo da o navedenome obavijestite podnositelja upita.

Povratak na prethodnu stranicu