Porez na dodanu vrijednost - Porezna oslobođenja
Broj klase:410-19/03-01/388
Urudžbeni broj:513-07/04-2
Zagreb, 12.01.2004
Primjena propisa pri uvozu
Porezni obveznik "A", obratio nam se u svezi s primjenom propisa o porezu na dodanu vrijednost pri izvozu. Porezni obveznik je društvo koje je osnovao "B", Ontario, Kanada, za posredovanje pri izvozu proizvoda hrvatskih proizvođača, a koji se izvoze za hrvatska veleposlanstva i konzulate. Tuzemni proizvođači izvezenu robu fakturiraju društvo "B" , Ontario, Kanada i na JCD-u su navedeni kao izvoznici. Postavljena su pitanja je li ispravno zatvoreno potraživanje tuzemnog izvoznika ako kanadska tvrtka račun plati gotovinskim čekom u kanadskim dolarima na njegovu poslovnu banku i je li plaćanje izvoznicima u kunama od poreznog obveznika "A", u skladu s člankom 13. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te stoga nema obveze plaćanja toga poreza?
Odredbom članka 13. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od br. 47/1995 do 127/2000.), propisano je da su poreza na dodanu vrijednost oslobođene izvozne isporuke dobara i oplemenjenih dobra, uključujući prijevozne i sve druge otpremne usluge. U stavku 2. istoga članka propisano je da se na izvozne isporuke koje nisu naplaćene u skladu s propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju plaća porez na dodanu vrijednost.
Prema odredbama članka 71. stavci 2., 3. i 9. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od br. 60/1996. do 58/2003.), izvoznom isporukom dobra smatra se isporuka dobra koju obavi poduzetnik carinski obveznik, u inozemstvo izvan carinskog područja Republike Hrvatske, inozemnom naručitelju (primatelju). Inozemnim naručiteljem smatra se poduzetnik koji ima sjedište odnosno 2 prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu. Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz) poduzetnik carinski obveznik dokazuje izvoznom carinskom deklaracijom koja glasi na njegovo ime s ovjerom nadležne carinarnice da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Republike Hrvatske i ispravama o naplati prema propisima o deviznom i vanjskotrgovinskom poslovanju.
Prema podacima navedenim u podnesku razvidno je da postoji izvozna carinska deklaracija koja glasi na ime carinskog obveznika te ostaje pitanje je li ispunjen uvjet koji se odnosi na plaćanje. U svezi s plaćanjem izvješćujemo vas da su tijekom 2003. izmijenjeni propisi o deviznom poslovanju kojima je ukinut rok na naplatu izvezene robe, te je Središnji ured Porezne uprave dao tumačenje u svezi s obvezom plaćanja poreza na dodanu vrijednost na izvozne isporuke koje nisu naplaćene u propisanom roku klasa: 410-19/03-01/292, ur. broj: 513-07/03-2 od 3. rujna 2003. godine. U navedenom tumačenju stoji da stupanjem na snagu novog Zakona o deviznom poslovanju, kojim je ukinuta odredba kojom je bio propisan krajnji rok za naplatu izvoza 150 dana od izvoznog carinjenja od 18. lipnja 2003., od kada se primjenjuju odredbe novog Zakona o deviznom poslovanju, u smislu roka naplate izvozne isporuke više ne dolazi do nastanka porezne obveze.
Budući da Porezna uprava nije nadležna za davanje tumačenja je li opisani način plaćanja u skladu s propisima o deviznom poslovanju odgovor na navedeno pitanje porezni obveznik treba tražiti od Hrvatske narodne banke. Ako je prema mišljenju Hrvatske narodne banke opisani način plaćanja u skladu s deviznim propisima tada je, u konkretnom slučaju, ispunjen i uvjet iz propisa o porezu na dodanu vrijednost.
Povratak na prethodnu stranicu