Porez na dodanu vrijednost - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/06-01/1139
Urudžbeni broj:513-07-21-01/2
Zagreb, 26.01.2007
Obračunavanje pdv-a na troškove što ih distributer robe široke potrošnje ima na hrvatskom tržištu

 

Ovlaštena porezna savjetnica "A" iz Zagreba, postavila je pitanja u svezi s obračunavanjem poreza na dodanu vrijednost na troškove što ih distributer robe široke potrošnje ima na hrvatskom tržištu, a za iste tereti inozemnog principala, na koja odgovaramo u nastavku.

 

1. Da li je pravna osoba obvezna zaračunati porez na dodanu vrijednost kada inozemnim principalima (na temelju dogovora s njima) fakturira bonus odobren maloprodajnim lancima u tuzemstvu? Bonus se odnosi na popuste vezane uz količinu prodane robe, na popuste vezane za prepakiranje proizvoda i prodavanje takvih paketa po povoljnijim cijenama (3+1 gratis) ili na popuste pri akcijskim prodajama u određenom vremenskom razdoblju.

Prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od broja 47/95 do 90/05) osnovica poreza na dodanu vrijednost je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobra ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra ili obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost.

U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijene i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa, što je propisano člankom 8. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Odredbom članka 8. stavak 3. istog Zakona propisano je, između ostalog, da ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, poduzetnik koji je isporučio dobro ili obavio uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos poreza, tek nakon što poduzetnik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi (smanji) odbitak pretporeza i o tome pismeno izvijesti isporučitelja. Kod svakog ispravka pretporeza mora biti ispostavljena pisana obavijest - obavijest o knjiženju ili druga isprava na kojoj je navedeno da je po određenom računu ispravljen pretporez u određenom iznosu.

Člankom 52. stavak 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od broja 60/96 do 153/05) propisano je da se porezna osnovica umanjuje ako se naknadno umanji naknada zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju (popusti zbog ranijeg plaćanja i sl.). U tom slučaju isporučitelj smije ispraviti poreznu osnovicu tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja, o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja.

 

Iz navedenih zakonskih odredbi razvidno je da ako dođe do promjene porezne osnovice, a time i do promjene porezne obveze i uvjeta za odbitak pretporeza, ispravak porezne osnovice može se obaviti samo tako da isporučitelj i primatelj na propisani način i za isti iznos isprave porez, odnosno pretporez. Navedeno se može primijeniti samo u slučaju kada je riječ o tuzemnim poduzetnicima. Za naknadno odobreni popust od inozemnog dobavljača domaćem poduzetniku -"Uvozniku ne umanjuje se carinska osnovica u smislu Carinskog zakona pa se ne mogu primijeniti odredbe članka 8. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost o čemu je Porezna uprava - Središnji ured dala mišljenje klasa: 410-19/99-01/124, ur. broj: 383-07/99-2 od 26. ožujka 1999. godine, pa u tom slučaju iznos kojim društvo tereti inozemnog principala za odobreni popust ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.

U slučaju popusta koji društvo daje tuzemnim poduzetnicima izvršiti će se ispravak porezne osnovice u skladu s odredbom članka 8. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

2. Postavljeno je i pitanje o obvezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost na usluge kao što su organiziranje određenih promotivnih aktivnosti - usluge oglašavanja robe iz asortimana društva u katalogu maloprodajnog lanca i usluge zakupa polica radi dodatnog izlaganja proizvoda kako bi imali privlačniju poziciju za kupce, a što ih tuzemno društvo snosi u dogovoru sa stranim principalom.

Da bi se odredilo oporezuje li se usluga s elementom inozemnosti prema odredbama hrvatskoga Zakona o porezu na dodanu vrijednost potrebno je, prema odredbama članka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odrediti mjesto oporezivanja takve usluge. Odredbom članka 5. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se mjestom obavljanja usluga smatra sjedište poduzeća koje obavlja usluge ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice.Prema odredbi članka 5. stavak 5. Zakona iznimno od stavka 3. ovoga članka ako je primatelj jedne od usluga iz stavka 6. ovoga članka poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, tada se smatra da je usluga obavljena tamo gdje je sjedište poduzeća primatelja. Odredbama članka 5. stavak 6. točka 2. Zakona propisano je da se promidžbene usluge, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama oporezuje prema mjestu primatelja usluge, pa kad je primatelj usluge u inozemstvu ne oporezuju se prema odredbama hrvatskoga Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

U skladu s navedenim zakonskim odredbama promidžbene usluge obavljene na temelju ugovora između tuzemnog poduzetnika i inozemnog poduzetnika kao što su usluge organiziranja određenih promotivnih aktivnosti u tuzemstvu, oglašavanje robe iz asortimana društva u katalogu maloprodajnog lanca i sl. ne podliježu oporezivanju u skladu s odredbom članka 5. stavak 6. točka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Međutim, ako je usluga zakupa polica posebno ugovorena radi boljeg izlaganja proizvoda, te se fakturira kao zasebna usluga, ne radi se o promidžbenoj usluzi iz članka 5. stavak 6. točka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, već o usluzi koja podliježe oporezivanju prema odredbama članka 5. stavak 4. točka 1. i članka 33b stavak 3. točka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.

Navedeno proizlazi iz odredbe članka 5. stavak 4. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojom je propisano da se usluge u svezi s nekretninama oporezuju prema mjestu gdje se nekretnina nalazi. Prema odredbi članka 33b stavak 3. točka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kod usluga u svezi s nekretninama, uključujući i najam ili zakup, mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi. Usluge u svezi s nekretninom obuhvaćaju, između ostalih, usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, hotelskih soba, apartmana, zemljišta - npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada, iznajmljivanje izložbenih površina na sajmovima, postavljanje izložbenih mjesta).

 

Molimo da o navedenom izvijestite stranku.

 

Povratak na prethodnu stranicu