Porez na dodanu vrijednost - Porezni obveznik
Broj klase:410-19/02-01/579
Urudžbeni broj:513-07/02-3
Zagreb, 29.04.2002
Dužnost obračuna i uplate poreza na dodanu vrijednost tuzemne banke po računima inozemne banke
Uputili ste nam pismo s pitanjem je li banka "A" dužna obračunati i uplatiti porez na dodanu vrijednost po računima inozemne banke "B" iz Milana, kad im ta banka ispostavlja račune za troškove svojih zaposlenika koje šalje (ustupa) banci "A" u Zagrebu radi prijenosa znanja iz područja bankarskih poslova.
Pitanje je primjenjuju li se u tom slučaju odredbe članka 5. stavka 6. točke 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 47/95, 164/98, 105/99, 54/00 i 73/00), a koje propisuju da se kod usluga ustupanja osoblja primjenjuje mjesto oporezivanja prema mjestu primatelja usluge, što bi u ovom slučaju značilo da je porezni obveznik banka "A" iz Zagreba.
Na navedeno pitanje u nastavku odgovaramo.
Činjenica je da se usluge ustupanja osoblja u smislu članka 5. stavka 6. točke 7. Zakona oporezuju prema mjestu primatelja usluge, pa ako je primatelj usluge poduzetnik u tuzemstvu dužan je obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost sukladno članku 19. stavku 2. Zakona.
Odredbama članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona propisano je da su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost usluge i isporuke dobara banaka, štedionica i štedno-kreditnih organizacija te društava osiguranja i reosiguranja, pod uvjetom da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima.
Stoga, kad tuzemna financijska institucija (banka) koja je oslobođena od plaćanja poreza na dodanu vrijednost u smislu članka 11. stavku 1. točki 2. Zakona, prima uslugu (ustupanja osoblja) od inozemne banke, nije obvezna obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost.
Kad tuzemna banka takvu uslugu (ustupanje osoblja) primi od inozemnog poduzetnika koji je porezni obveznik, takva usluga je oporeziva prema članku 5. stavku 6. točki 7. Zakona, pa je banka obvezna obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost prema članku 19. stavku 2. Zakona.
Određivanje poreznog obveznika propisano je u članku 6. Zakona, pa je između ostalog u točki 5. toga članka propisano da je porezni obveznik domaći poduzetnik iz članka 19. stavka 2. Zakona.
Sukladno članku 19. stavku 2. Zakona, članak 38. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj, 60/96., do 54/01.), propisuje da je domaći poduzetnik, koji koristi usluge stranog poduzetnika, obveznik poreza na dodanu vrijednost kad je mjesto oporezivanja usluge u tuzemstvu.
Povratak na prethodnu stranicu